Sažetak
Unatoč činjenici da države članice iz okruženja svojim zakonodavnim i institucionalnim okvirom potiču osnivanje i poslovanje energetskih zajednica građana (EZG), u Republici Hrvatskoj, takav se dojam stiče, stanje je suprotno. Propisi kojima se uređuje poslovanje EZG, unatoč jednoj izmjeni, ne stvaraju plodno tlo za rast i razvoj EZG u Hrvatskoj. U ovom tekstu navode se čimbenici iz aktualnih propisa koji bi mogli djelovati stimulativno i destimulativno na rast ovog tržišta u Republici Hrvatskoj te su simulacijskom metodom testirali moguće poslovanje EZG s ciljem provjere mogućnosti postizanja interesa članova zajednice udruživanjem.
Direktiva o obnovljivoj energiji (RED II, RED III) i Direktiva o unutarnjem tržištu električne energije (IEMD) uvode pojam ”energetskih zajednica građana” (EZG) kojima je cilj uključiti građane, javna tijela te mala i srednja poduzeća (MSP) kao potporu i jedan od instrumenata energetske tranzicije.
Zakonodavni okvir Europske unije (EU) omogućuje energetskim zajednicama različite aktivnosti (proizvodnja, dijeljenje, opskrba obnovljivom električnom energijom, skladištenje, agregiranje, razvoj usluga energetske učinkovitosti te punjenje električnih vozila) koje mogu doprinijeti ostvarenju ciljeva zbog kojih se osnivaju te ciljeva vezanih za njihovu ekonomičnost i dugoročnu financijsku održivost. Drugim riječima, okvir propisa doprinosi razumijevanju načina i mogućnosti postizanja interesa uključivanja naprijed spomenutih subjekata u energetske zajednice građana[1].
Propisi sadržani u zakonodavnom okviru kojim se uređuje područje uspostavljanja, poslovanja i poticanja energetskih zajednica građana (ponajviše Clean Energy for all Europeans, European union Strategy for Energy Renovation, Renewable Energy Directive (RED II), Electricity Market Directive, EU Solar Energy Strategy i slične) ističu nekoliko važnijih ciljeva za koje se vjeruje da bi ih bilo moguće lakše i brže ostvariti poticanjem energetskih zajednica građana su:
Struktura navedenih ciljeva i značaj energetskih zajednica građana u njihovom postizanju ilustrirana je u shemi 1:
Izvor: Energy Research and Social Science Journal.
Energetske zajednice građana mogu biti učinkoviti instrumenti ostvarivanja cilja povećanja obnovljivih izvora energije iz razloga što se posredstvom njih potiče građane na sudjelovanje u proizvodnji, potrošnji, spremanju te dijeljenju obnovljive energije. Veći broj energetskih zajednica, veći broj članova energetskih zajednica, veća maksimalna snaga jedne energetske zajednice, mogućnost spajanja energetskih zajednica u direktnoj su vezi s količinom proizvedene obnovljive energije. U okviru energetske zajednice građani mogu dijeliti iskustvo vezeno za energetsku učinkovitost, njeno poboljšanje i širu primjenu. Za takve aktivnosti bi građani – članovi energetske zajednice mogli biti zainteresirani iz razloga što primijenjene mjere energetske učinkovitosti mogu doprinijeti ostvarenju njihovog ekonomskog i financijskog interesa. Energetske zajednice omogućuju građanima – članovima aktivno sudjelovanje u proizvodnji i raspolaganju proizvedene energije uz manju ovisnost o energiji iz standardnih, tradicionalnih dobavnih pravaca. Energetske zajednice osobito mogu doprinijeti ostvarenju cilja vezanog za socijalnu uključivost iz razloga što, u specifičnim organizacijskim formacijama s lokalnim javnim sektorom, mogu građanima u riziku od energetskog siromaštva omogućiti priuštivu energiju te na taj način postati važan čimbenik u smanjivanju negativnih ekstrenalija poput javnih troškova liječenja od bolesti uzrokovanih neadekvatnim grijanjem i hlađenjem stambenih prostora. Posredstvom energetskih zajednica mogu se potaknuti inovacije i investicije u obnovljive izvore energije i njeno dijeljenje što bi moglo doprinijeti ostvarenju cilja podrške tranziciji prema održivoj energiji osobito iz razloga što se cijeli sustav proizvodnje, dijeljenja i nadzora optimalne potrošnje obnovljive energije temelji na modernim digitalnim tehnologijama.
No, energetske zajednice građana postojat će u okviru konkretne nacionalne ekonomije isključivo ukoliko građani, poduzeća i subjekti javnog sektora pronađu svoj društveni i financijski interes u udruživanju u takve poslovne formacije. Još značajnije je uskladiti interese navedenih potencijalnih članova energetskih zajednica iz razloga što interesi mogu biti različiti te nerijetko suprotstavljeni. Primjerice, interesi građana mogu biti (i) manja cijena električne energije, (ii) zaštita od rizika povećanja cijene električne energije, (iii) veća financijska korist od proizvodnje i dijeljenja proizvedene energije iznad vlastitih potreba. Interesi poduzeća mogu biti (i) disperzija rizika dobavnih pravaca električne energije, (ii) zaštita od rizika povećanja električne energije, (iii) manja cijena električne energije. Interesi tijela javnih vlasti mogu imati tzv. nefinancijski karakter poput (i) smanjenje emisije stakleničkih plinova ili (ii) doprinos smanjenju energetskog siromaštva. U svakom od navedenih slučajeva, pokretač uključivanja subjekata u energetske zajednice građana bit će postizanje navedenih interesa. Ukoliko subjekti procijene da udruživanjem u energetske zajednice neće postići svoje interese ili ukoliko zakonodavni i institucionalni okvir djeluje destimulirajuće stvarajući troškove koji umanjuju njihove interese, do osnivanja energetskih zajednica najvjerojatnije neće doći. Iz navedenog proizlaze i mjere koje bi kreatori javnih politika vezanih za tržište energetskih zajednica trebali primjenjivati kako bi to tržište bilo uspostavljeno i rastuće.
Energetske zajednice ne predstavljaju jednoznačnu organizacijsku strukturu. Mogu se organizirati u okviru više mogućnosti ovisno o specifičnim interesima njenih članova kako u pogledu procesa investiranja u proizvodne kapacitete tako i u pogledu zadovoljenja postavljenih ciljeva. Tako, na primjer, EZG može biti organizirana kao zajednica aktivnih članova koji međusobno dijele viškove energije. Druga mogućnost je kombinacija aktivnih i pasivnih članova u okviru kategorije kućanstva, treća mogućnost je skupina aktivnih članova s jednim pasivnim iz kategorije poduzetništva dok bi četvrta mogućnost mogla biti kombinacija jednog aktivnog člana – jedinica lokalne samouprave i niz pasivnih članova – građana u riziku od energetskog siromaštva. Svaka organizacijska mogućnost ima utjecaje na ekonomiku poslovanja EZG i njenih članova.
Prva mogućnost uključuje aktivne članove – kupce s vlastitom proizvodnjom iz kategorije kućanstva koji međusobno dijele višak energije. Način sudjelovanja prikazan je na shemi 1:
Shema 1: EZG organizirana kao skupina aktivnih članova iz kategorije kućanstva
Izvor: Autori
U okviru mogućnosti 1 članovi EZG individualno investiraju u postrojenje za proizvodnju obnovljive energije te se udružuju zbog dijeljenja viškova energije. Uloga pravne osobe EZG (u ovom slučaju udruga) je osigurati infrastrukturu za dijeljenje energije. Članovi članarinom namiruju operativne troškove udruge.
Shema 2: EZG organizirana kao skupina aktivnih i pasivnih članova
Izvor: Autori
Za razliku od mogućnosti 1 gdje su svi članovi aktivni (proizvode i troše proizvedenu energiju), u mogućnosti 2 sudjeluju i pasivni članovi (preuzimaju viškove energije). Uloga udruge je jednaka ulozi iz mogućnosti 1.
Shema 3: EZG organizirana kao skupina aktivnih članova s jednim pasivnim iz kategorije poduzetništva
Izvor: Autori
Mogućnost 3 predstavlja udruživanje aktivnih članova iz kategorije kućanstva i jednog poduzetnika čija potražnja za obnovljivom energijom nadilazi sve proizvedene viškove. U tom slučaju sav višak završava kod pasivnog člana – poduzetnika.
Shema 4: EZG organizirana u svrhu smanjenja rizika od energetskog siromaštva
Izvor: Autori
Mogućnost 4 predstavlja poseban slučaj u okviru kojega nije fokus na financijskom iskazu ekonomičnosti već na društvenom. Ovdje se koristi iskazuju kao pozitivne eksternalije. U okviru ove mogućnosti jedan je aktivni član (obično subjekt javnog prava – JLS) koji proizvodi obnovljivu energije za pasivne članove – građane u riziku od energetskog siromaštva.
Osnivanje, organizacija te poslovanje energetskih zajednica građana u Republici Hrvatskoj određeno je s više propisa od kojih su najznačajniji: Zakon o tržištu električne energije (ZTEE)[2], Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (ZOIE)[3], Pravilnik o dozvolama za obavljanje energetskih djelatnosti i vođenju registra izdanih i oduzetih dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti (Pravilnik o dozvolama)[4], Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Pravilnik o općim uvjetima)[5], Odluka o visini naknada za obavljanje poslova regulacije energetskih djelatnosti (Odluka o naknadama)[6], Zakon o udrugama[7] / Zakon o zadrugama[8] te Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija[9]. Navedeni propisi detaljno uređuju poslovanje energetskih zajednica građana, no pojedina obilježja mogu značajno utjecati na ekonomičnost, financijsku održivost te postizanje interesa subjekata koji se uključuju u energetske zajednice. Radi se o slijedećim:
1. Ukupna instalirana snaga postrojenja za proizvodnju obnovljive energije
Odredbom članka 51.3. ZOIE određeno je da ukupna priključna snaga svih postrojenja instaliranih u EZG ne može biti veća od 500 kW. Također, odredbom članka 51.4. određeno je da krajnji kupac koji ima priključnu snagu manju od 20 kW može instalirati postrojenje najviše do 20 kW. Ograničenje maksimalne snage postrojenja od 20 kW može biti prihvatljivo iz razloga što građani uglavnom imaju tehničkih ograničenja za ugradnju postrojenja takve snage (površina krova). No ograničenje ukupne snage svih postrojenja u EZG značajno je ograničenje barem prema kriteriju mogućnosti postizanja učinaka ekonomije razmjera. Relativno male zajednice, a one s najvećim dopuštenim kapacitetom od 500 kW to sigurno jesu, najvjerojatnije će biti u suboptimalnom režimu dijeljenja. Pod suboptimalnošću se razumije veći dio proizvedene energije koja nije podijeljena već je predana u mrežu. Što je instalirani kapacitet EZG veći, što je veći broj članova, što je veći broj pasivnih članova (članovi EZG koji isključivo preuzimaju trenutne viškove energije) i dovoljan broj aktivnih (članovi koji proizvode energiju), to se povećava vjerojatnost da će se za svaki višak proizvedene energije pronaći potražnja. U tom slučaju kapacitet, odnosno instalirana snaga postrojenja u EZG, značajno utječe na ekonomičnost EZG i svih njenih članova pojedinačno.
2. Definicija pojma ”dijeljenja” energije među članovima
Na hrvatskom tržištu energetskih zajednica pojam ”dijeljenje” spominje se u brojnim propisima kojima se uređuje ovo područje. No, za potrebe artikulacije poslovnih procesa ovaj pojam nema nikakvo značenje. U tom smislu nije jasno znači li taj pojam ”poklanjanje” viška energije (predaja viška energije bez financijske kompenzacije), ”kompenzaciju” viškova i manjkova energije (predaja i preuzimanje viškova energije po proizvodnim cijenama energije iz postrojenja ili po cijenama energije iz mreže), ”prodaju” viškova energije po cijenama koje prihvaćaju članovi zajednice (financijska transakcija temeljena na ugovoru) ili što drugo. Bez jasne definicije ovog pojma u financijskom smislu nije moguće odrediti ekonomičnost ili financijsku održivost transakcije udruživanja u EZG.
3. Operativni troškovi – obvezno zapošljavanje radnika
Odredbom točke 8.8.b dodatka Pravilnika o dozvolama određeno je da se stručna osposobljenost dokazuje popisom zaposlenih radnika i/ili članova energetske zajednice građana i/ili vlasnika udjela u energetskoj zajednici građana koji obavljaju poslove u energetskoj djelatnosti organiziranja energetske zajednice građana. Za potrebe utvrđivanja ekonomike EZG potrebno je, prije financijskih implikacija, razjasniti pojam ”energetska djelatnost organiziranja energetske zajednice građana”. Zašto je to važno za ekonomiku EZG? Važno je iz razloga što financijske i ekonomske implikacije određene poslovne strukture proizlaze iz obavljanja djelatnosti te strukture. Iz citirane odredbe dalo bi se zaključiti da taj zaposleni radnik, obavljajući djelatnost zbog kojeg je zaposlen, organizira (osniva i pomaže u poslovanju) drugih EZG te od takve prodane usluge, EZG (udruga) ostvaruje prohode iz kojih financira djelatnosti zbog kojih je osnovana. To je kontradikcija iz razloga što su djelatnosti zbog kojih se osniva EZG (u pravnoj formi, na primjer, udruge) između ostalih proizvodnja i dijeljenje obnovljive energije kako je određeno odredbom članka 26.11. ZTEE. Dakle, ekonomika EZG proizlazi iz kontinuiranog obavljanja njenih djelatnosti, a nije logično da su to djelatnosti ”organiziranja EZG” već dijeljenje energije. Pitanje koje slijedi je i ono vezano za poslove koje bi ta zaposlena osoba trebala obavljati. Moderne energetske zajednice uglavnom se svode na rad računalnih programa pomoću kojih se omogućuje dijeljenje energije. Stoga nije u potpunosti jasno koja bi funkcija stalno zaposlene osobe u EZG bila osim (značajnog) povećanja operativnih troškova EZG i doprinosa smanjenoj ekonomičnosti.
4. Sudjelovanje srednjih i velikih gospodarskih subjekata
Odredbom članka 26.2. ZTEE određeno je da članovi EZG mogu biti građani, jedinice lokalne samouprave, mikro i mala poduzeća. Srednja i velika poduzeća ne smiju biti članovi EZG. Ovaj čimbenik može snažno utjecati na ekonomiku EZG. Naime, nije jasno iz kojih razloga srednje i veliko trgovačko društvo, čija djelatnost nije povezana s energetskim djelatnostima, a ispunjava sve kriterije sudjelovanja koje ispunjavaju mikro i mala poduzeća, ne bi smjelo biti barem pasivni član EZG s namjerom preuzimanja viškova energije. Upravo je u malim energetskim zajednicama, a one su jedina mogućnost koja proizlazi iz propisa kojima se uređuje područje EZG, sudjelovanje subjekata koji su u mogućnosti preuzeti sve viškove energije proizvedene iznad trenutne potražnje je od osobitog značaja za ekonomičnost. Radi se o tzv. ”sink”-ovima, tj. poslovnim sustavima s velikim potrebama za energiju. Takvi ”sinkovi” ključni su za smanjenje mogućnosti preusmjeravanja viškova energije u mrežu.
5. Predaja viška energije u mrežu
Predaja viška proizvedene i nepodijeljene energije u mrežu čimbenik je koji utječe na ekonomičnost EZG, a njen utjecaj na ekonomičnost ovisi o otkupnoj cijeni opskrbljivača. Ona je regulirana odredbom članka 51.5. i 51.8. ZOIE. Budući da konačna otkupna cijena ovisi i o odnosu preuzete i predane energije u obračunskom razdoblju, ovakav sustav obračuna cijene predane energije u mrežu može biti značajan poticaj da se individualni krajnji kupci s vlastitom proizvodnjom uključe u EZG i povećaju profitabilnost vlastitog postrojenja.
6. Troškovi osnivanja zajednice
Odlukom o naknadama određeno je da za izdavanje dozvole za obavljanje energetske djelatnosti podnositelj zahtjeva dužan je platiti nadležnoj Agenciji (HERA) trošak[10] od 995.42 €. Ova visoka vrijednost naknade negativno utječe na ekonomičnost EZG. Visina naknade je tim čudnija što zakonodavac obvezuje članove EZG (udruge) na poslovanje sukladno zakonu kojim se uređuje financijsko poslovanje i računovodstvo neprofitnih organizacija. Usporedbe radi, poduzeća koja se bave profitabilnim energetskim djelatnostima poput proizvodnje nafte, plina i drugih oblika energije ili transporta energije, naknadu za obavljanje energetske djelatnosti plaćaju u vrijednost od 1,990.84 € odnosno 1,493.13 €. Dakle neznatno veća vrijednost naknade za profitabilne energetske djelatnosti u odnosu na naknadu koju plaćaju djelatnosti koje su po zakonu obvezane na neprofitabilnost.
7. Odnos cijena iz mreže za različite kategorije članova te cijene energije iz postrojenja
Različite kategorije kupaca nabavljaju električnu energiju iz mreže po različitim jediničnim cijenama. Krajnji kupci s vlastitom proizvodnjom, s druge strane, ugradnjom postrojenja za proizvodnju obnovljive energije opskrbljuju se energijom po jediničnim cijenama iz postrojenja. Ekonomika postrojenja i, posljedično energetskih zajednica građana, ovisi o razlici cijena iz mreže i postrojenja. Manja razlika, uzrokovana niskim i često netržišnim cijenama iz mreže za pojedine kategorije kupaca, utjecat će na smanjenu ekonomičnost, smanjeni interes za ulaganjem u postrojenja te smanjenim interesom za udruživanjem u EZG. Manja razlika u kombinaciji s većim subvencijama utjecat će na povećani interes za ulaganjem u individualna postrojenja, ali manjim interesom za udruživanjem u EZG. S druge strane, u stanju manjih, netržišnih cijena energije iz mreže, dopuštanje srednjim i velikim poduzećima s većim nabavnim cijenama iz mreže u odnosu na nabavne cijene kategorije stanovništva moglo bi kompenzirati smanjeni interes za udruživanjem u EZG.
8. Oslobođenje od plaćanja poreza na dohodak i poreza na dodanu vrijednost
Oslobađanje od plaćanja poreza na dohodak i poreza na dodanu vrijednost prilikom nabave postrojenja poticajan je čimbenik ekonomike EZG iz razloga što veći dio prihoda od podijeljene energije ostaje članu EZG – fizičkoj osobi. Veći ostatak prihoda doprinosi većoj profitabilnosti postrojenja. Sličan učinak ima i oslobađanje nabavne vrijednost postrojenja od obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
9. Subvencioniranje nabavne cijene električne energije
Subvencioniranje cijene električne energije za kategoriju kućanstva i drugih pravnih osoba, tj. stvaranje okolnosti netržišnih cijena električne energije za jedan dio stanovništva još je jedan čimbenik koji snažno utječe na ekonomiku EZG. U kombinaciji s drugim čimbenicima (na primjer zabrane sudjelovanja srednjih i velikih poduzeća barem kao pasivnih članova) djeluje u cijelosti destimulirajuće za stvaranje tržišta energetskih zajednica građana. Netržišne, subvencionirane cijene električne energije doprinose suzdržavanju građana od ulaganja od udruživanja u EZG. S druge strane, subvencioniranje kapitalne vrijednosti fotonaponskih postrojenja, nakon ukidanja obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost, društveno je neprihvatljivo iz razloga što se direktnim subvencijama uz oslobađanje od plaćanja PDV-a, profitabilnost ionako profitabilnih ulaganja dodatno povećava. Ovakvim sustavom subvencija građani koji nemaju dovoljno raspoloživog dohotka ili koji nemaju tehničkih mogućnosti ugraditi fotonaponsko postrojenje dio dohotka ustupaju bogatijim građanima da bi bili još bogatiji. Možda bi pravednije rješenje za sve građane bilo povećanje cijena energije iz mreže što bi mogao biti poticaj za ulaganje u postrojenja za proizvodnju obnovljive energije kao i poticaj za uključivanje u EZG uz dozvolu da i srednja i velika poduzeća mogu postati (pasivni) članovi EZG. Na taj način svi članovi društva i EZG ostvaruju koristi: građani koji ne sudjeluju u proizvodni obnovljive energije dio svog dohotka ne usmjeravaju u građane koji će biti još bogatiji, građani koji imaju dovoljno raspoloživog dohotka imat će interes ulagati u postrojenja i uključiti se u EZG, srednja i velika poduzeća čija je nabavna cijena iz mreže značajno veća od cijena za građane imat će interesa preuzimati energiju po većim cijenama od nabavnih cijena za kategoriju kućanstva, građani koji nemaju tehničkih mogućnosti za ugradnju postrojenja moći će koristiti kapacitet drugih članova. Posljedično, nabavu postrojenja za proizvodnju obnovljive energije neće subvencionirati građani manjeg raspoloživog dohotka već srednja i velika poduzeća.
4. MODEL I SIMULACIJA UČINAKA
Simulacija ekonomičnosti priređena je usporedbom četiri mogućnosti: (i) kupca s vlastitom proizvodnjom koji nije uključen u EZG (Mogućnost 1), (ii) grupa kupaca s vlastitom proizvodnjom uključenih u EZG koji dijele 90% ukupno praizvedene energije po cijenama jednakim cijenama iz mreže dok se preostalih 10% energije preda u mrežu zbog neefikasnosti EZG uzrokovane malim kapacitetom (Mogućnost 2), (iii) kombinacija aktivnih i pasivnih članova u okviru koje se sav višak proizvedene energije iznad potrošnje aktivnih kupaca dijeli pasivnim članovima po cijenama energije iz mreže za kategoriju kućanstvo (Mogućnost 3) te grupa kupaca s vlastitom proizvodnjom koji višak proizvedene energije dijele s pasivnim članovima – poduzetnicima po cijeni 30% većoj od nabavne cijene energije iz mreže za kategoriju kućanstvo (Mogućnost 4).
Mjerenje ekonomičnosti[11] provodi se pokazateljem financijske stope povrata projekta u koji su uključeni uštede te operativni prihodi i troškovi. Ušteda je predstavljena obrascem:
gdje su: Si uštede i-te mogućnosti, Efi energija iz postrojenja i-te mogućnosti te GP godišnja potrošnja energije člana. Financijska stopa povrata projekta (ulaganja) data je obrascem:
gdje su Ii vrijednost ulaganja i-te mogućnosti, c jedinična cijena energije iz mreže, k koeficijent umanjenja cijene energije iz mreže u slučaju predaje energije u mrežu, cijena dijeljenja energije među članovima, energija predana u mrežu, energija preuzeta iz mreže, godišnji operativni troškovi i-te mogućnosti, godišnji trošak članarine u EZG, financijska stopa povrata projekta (ulaganja) člana, i mogućnost (od 1 do 4) te j horizont planiranja (životni vijek) od 25 godina.
Simulacija je priređena na temelju slijedećih pretpostavki:
Simulacijom se istražuju okolnosti koje bi potaknule aktivne članove zajednice da ugrade postrojenja kapaciteta većeg od vlastite potrošnje i time doprinijeli ostvarivanju temeljnog društvenog cilja – Povećanje obnovljivih izvora energije. Ishodi navedenih mogućnosti prikazani su na grafikonu 1:
Grafikon 1: Ovisnost FRRC o kapacitetu postrojenja u različitim organizacijskim mogućnostima EZG
Izvor: Simulacije autora.
Povećanje kapaciteta postrojenja člana EZG direktno utječe na financijsku stopu povrata do izjednačavanja kapaciteta postrojenja u (godišnjoj) proizvodnji[12] energije s (godišnjom) potrošnjom. To pravilo vrijedi za sve prikazane mogućnosti. Financijska stopa povrata pojedinog člana ovisit će o naprijed u tekstu opisanim parametrima. U okviru mogućnosti 2, kada se 90% viška energije dijeli među članovima (aktivnim i pasivnim) po cijenama jednakim cijeni energije iz mreže za kategoriju kućanstvo, a 10% energije koja se zbog neefikasnosti male EZG predaje u mrežu po cijenama određenim propisima, rast kapaciteta postrojenja aktivnih članova iznad vlastite potrošnje doprinijet će smanjenju FRRC. Nešto je veću FRRC moguće očekivati ukoliko se sav višak energije podijeli među članovima EZG po cijenama jednakim cijeni energije iz mreže za kategoriju kućanstvo (mogućnost 3), no u tom slučaju aktivni članovi nemaju poticaj za povećanje svojih proizvođačkih kapaciteta iz razloga što se FRRC ne povećava s povećanjem kapaciteta postrojenja iznad vlastite potrošnje. Jedini slučaj u okviru kojega bi aktivni članovi mogli imati interes za povećanjem proizvođačkih kapaciteta iznad vlastite potrošnje energije je opisana krivuljom u okviru mogućnosti 4 koja uključuje pasivne članove – poduzetnike spremne vrednovati dijeljenu energiju iznad cijene energije iz mreže – još uvijek manje od njihove nabavne cijene energije iz mreže. U okviru te mogućnosti i pasivni članovi mogli bi biti zainteresirani koristiti tehničke kapacitete aktivnih članova da na njihovim preostalim slobodnim prostornim kapacitetima ugrade svoje postrojenje za proizvodnju obnovljive energije.
Iz naprijed prezentirane analize mogućnosti moglo bi se zaključiti da je za ekonomiku EZG ključno prisustvo poduzetnika, tj. kategorije kupaca električne energije čije su nabavne cijene veće od nabavnih cijena energije za kategoriju kućanstvo. U takvom slučaju svi bi članovi mogli imati interesa povećati kapacitete proizvodnje obnovljive energije iznad svoje (godišnje) potrošnje. U okviru te mogućnosti pravna osoba EZG mogla bi, u pogledu ograničenja profitabilnosti, poslovati u skladu sa zakonom, a članovi EZG (aktivni i pasivni) ostvarivati svoje interese uključivanjem u EZG.
5. TEHNOLOGIJA DIJELJENJA ENERGIJE
Pitanje povjerenja
Razmjena dobara pa tako i energije u slučaju EZG podrazumijeva povjerenje svih aktera u validnost obavljenih transakcija. U tom kontekstu kritična je uspostava platformi i mjernih metoda koje će omogućiti nadzor svih aktivnosti u EZG kako obračunsko/statistički tako i u realnom vremenu s obzirom na vrste usluga koje potencijalno EZG može pružati korisnicima.
U posljednje vrijeme predlaže se uvođenje metodološkog okvira za uspostavu Digitalnog povjerenja[13] baziranog na interoperabilnosti i otvorenim standardima. S obzirom da snažan odjek i široko prihvaćanje, moguće je očekivati brzu primjenu tih ili sličnih koncepata i u energetskom sektoru, konkretnije, podrške EZG.
Studije percepcije novih tehnologija ili promjene politike često otkrivaju da građani nisu sigurni u svoje izvore informacija i ne vjeruju dionicima da djeluju na njima prihvatljiv način[14]. Studija slučaja na hrvatskom otoku Unije u okviru EU Horizon projekta Insulae jasno je ukazala da bez transparentnog pristupa i edukacije svih dionika uspostava EZG neće biti moguća. Promjena paradigme potrošnje u kojoj potrošnja slijedi proizvodnju podrazumijeva bitno veći stupanj povjerenja svih aktera ali i automatizaciju upravljanja energetskim tokovima.
Osim te lokalne razine ključna je i državna razina gdje se katkad mogu donijeti odluke neusklađene u potpunosti s ekonomskim, socijalnim ili razvojnim interesima. Tu je moguće naići na dva katkad neusklađena pristupa. Prvi je tzv. liberalni. U okviru njega se često pretpostavlja samoregulacija energetskog tržišta – sudionici na tržištu, vodeći se vlastitim interesom, doprinijet će usklađenosti ponude i potražnje za energijom. Država će, u tom slučaju, štititi sudionike od monopola. No, stvarno stanje na tržištu katkad odstupa od ove pretpostavke[15].
Drugi pristup pretpostavlja državno sudjelovanje Prema tom pristupu nacionalne države, djelujući unutar vlastitih granica, mogu donositi političke odluke koje bi mogle dugoročno onemogućiti racionalan i održivi razvoj energetskog sustava, a pritom i blokirati razvoj, primjerice, građanske energije. Takva mogućnost možda izvire iz stava o nuklearnoj energiji kao ekološkom izvoru.
S obzirom na neizvjesnosti u pogledu toga koji će dugoročni ciljevi kombinirati s kratkoročnim sredstvima i s tom kombinacijom ublažiti učinke krize, zasigurno može biti prihvatljiva odluka o demokratizaciji energetskih tokova, povećanju otpornosti lokalnih energetskih sustava te stvaranju prilika za pravedniju raspodjelu ”energetskog kolača”.
Zbog naglaska na pojedince koji preuzimaju odgovornost za posljedice svog ponašanja i zbog znatne nesigurnosti u pogledu toga što budućnost nosi, svaka politika javnog angažmana mora uključiti element “povjerenja” – povjerenje javnosti u tehnologiju, znanost, kreatore politika i poslovanje, doista jednih u druge.
Komponente tehnološke infrastrukture EZG
Uspostavljanje transparentnog dijeljenja energije unutar EZG uključuje različite tehničke aspekte kako bi se osigurala učinkovita proizvodnja, distribucija i korištenje energetskih resursa. No suprotno uobičajenim promišljanjima koje završavaju na solarnim ili vjetro-elektranama, ne radi se samo o dijeljenju, nego možda i važnije, kreiranju cijelog niza novih servisa koji sinergijski mogu imati velikog utjecaja na energetsku stabilnost sustava kako na lokalnoj, tako i na nacionalnoj razini.
U tom kontekstu važno je razlučiti sastavne dijelove i komponente tehnoloških sustava EZG:
Dijeljenje energije
Odmah na početku treba razjasniti pojam ”dijeljenja” energije. Unutar EZG nema fizičkog dijeljenja energije (osim u nekim specijalnim slučajevima izoliranih zajednica), drugim riječima višak energije proizveden od strane jednog člana EZG uvijek se predaje u mrežu distributera, a drugi član EZG uvijek preuzima energiju iz mreže distributera. Stoga je dijeljenje energije isključivo obračunska kategorija i svodi se na saldiranje predane i konzumirane energije svih članova EZG. Taj obračun tipično je u nadležnosti distributera kojem EZG treba jedino dostaviti tzv. ključ dijeljenja. Ključ dijeljenja može biti statičan i dostavlja se unaprijed – gdje je razdioba ”viškova” energije fiksna ili dinamički gdje se na kraju obračunskog razdoblja od strane EZG operatoru dostavljaju svi podaci o realnim proizvodnjama i potrošnjama između članova zajednice i određuju uvjeti razdiobe.
U prethodnom kontekstu ključni element povjerenja predstavlja uspostava mjerne infrastrukture bazirane na pametnim brojilima, te platforme za prikupljanje i obradu mjernih podataka, koja će osim funkcije izvješćivanja članova EZG imati i funkciju dostave mjernih podataka lokanom distributeru, a u slučajevima većih zajednica moguće i obračuna potrošnje te izdavanja računa. U daljoj perspektivi platforma može biti i dio već spomenutog Peer-to-Peer sustava za trgovanje energijom i povezivanje sa agregacijskim servisima. Sukladno Zakonu o tržištu električne energije, nepotvrđeni podaci o potrošnji u gotovo stvarnom vremenu trebaju biti dostupni krajnjem kupcu bez dodatnih troškova, putem standardiziranog sučelja ili putem daljinskog pristupa. Kako bi se izbjegli dodatni troškovi i moguće različite interpretacije mjernih rezultata preporuča se korištenje standardiziranih pametnih brojila lokalnog distributera na koje se povezuju komunikacijski uređaji putem P1 sučelja, odnosno Mbus protokola, ovisno o proizvođaču i tipu naprednog brojila. Komunikacijski uređaji su namijenjeni isključivo za komunikaciju s korisničkim sučeljem brojila, te se podaci šalju od brojila prema uređaju i potpm dalje prema platformi EZG gdje se vrši njihova obrada i vizualizacija. Drugim riječima, čitav proces posve je automatiziran i autonomno se odvija bez potrebe za vanjskim intervencijama operatera.
Stoga je posve neshvatljiv zahtjev (dakle i u tehničkom smislu, ekonomski su autori već komentirali u prethodnom poglavlju) regulatora za zapošljavanjem ”radnika koji obavljaju poslove u energetskoj djelatnosti organiziranja energetske zajednice građana” jer doista nije jasno što bi ta osoba trebala raditi.
Otvorene mreže i transakcijski sustavi
Otvorena transakcijska mreža[20], u najširem smislu, odnosi se na mrežni sustav u kojem se čvorovi – koji mogu biti računala, pojedinci ili organizacije – mogu slobodno pridružiti i komunicirati bez centraliziranog kontrolnog tijela. Ovaj decentralizirani pristup omogućuje dinamičnu razmjenu informacija i resursa. Otvorene mreže karakterizira njihova horizontalna povezivost, koja olakšava neograničene i nehijerarhijske interakcije među čvorovima. Upravo ova osobina razlikuje otvorene mreže u kojima prevladava jednaka i otvorena komunikacija, od centraliziranih kontrolnih mehanizama prisutnih u većini današnjih platformi u energetskom sektoru. Otvorene transakcijske mreže često koriste široko prihvaćene protokole i standarde poput Beckn protokola[21], što osigurava da različiti čvorovi mogu neometano komunicirati i surađivati. Ta je interoperabilnost ključna za suradnički potencijal i operativnu otpornost otvorenih mreža.
Otvorene mreže karakterizira skup različitih značajki koje zajedno potiču okruženje pogodno za suradnju, učinkovitost i inkluzivnost te time postaju ključne za razvoj transakcijskih platformi u okviru EZG. U okviru Energetske zajednice Sjevernog Jadrana u tijeku su tehnološka ispitivanja OTM kroz Beckn-sandbox koja ukazuju na veliki perspektivu i potencijal razvoja za platforme EZG. Cilj je utvrditi mehanizme kontrole energetskih tokova (proizvodnje i potrošnje), njihovog mjerenja i naplate od strane uključenih dionika. No nažalost, ovo je još jedan primjer gdje su najnovije tehnologije na raspolaganju, ali HR legislativa katastrofalno zaostaje, tako da trenutno nemamo operativne EZG, a kamoli da su definirana pravila koja bi trebalo inkorporirati u OTN infrastrukturu. Ostaje nada da će spomenuto i druga istraživanja na kojima rade razne institucije i udruge pomoći zakonodavcima u donošenju kvalitetnijih zakona i pravilnika.
Izvor: World Economic Forum – Centre for Trustworthy Technology[22].
Središnja karakteristika otvorene mreže leži u njenom olakšavanju poboljšane suradnje. To se postiže decentraliziranom strukturom, gdje svaki čvor ili sudionik može doprinijeti, surađivati, pa čak i odcijepiti se bez potrebe za središnjom kontrolom nekog autoriteta. Takva postavka sama po sebi podržava participativniji pristup, omogućujući raznolik raspon doprinosa i interakcija. Nadalje, otvorene mreže obilježene su njihovom skalabilnošću i prilagodljivošću. Dizajnirani su za učinkovito rukovanje sve većim brojem čvorova i veza bez značajnog gubitka performansi. Ova skalabilnost osigurava da otvorene mreže mogu primiti širok raspon aplikacija, od malih projekata do velikih, složenih sustava.
Transparentnost je središnji princip koji se prožima kroz otvorene mreže. Transparentnost u operacijama i protokolima potiče povjerenje među korisnicima i dionicima, što je ključno za učinkovito funkcioniranje otvorene mreže. Konačno, otvorene mreže često pokazuju određeni stupanj samoorganizacije i novonastalog ponašanja. Mogu se prilagoditi i rekonfigurirati kao odgovor na promjene u svom okruženju ili u ponašanju svojih čvorova, što dovodi do inovativnih rješenja i njihovog organskog rasta.
6. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Iz provedene analize te iz rezultata simulacije proizlazi da je trenutni zakonodavni i institucionalni okvir za energetske zajednice u Republici Hrvatskoj u značajnoj mjeri destimulativan za frekventnije osnivanje EZG. Visoke naknade za izdavanje odobrenja za energetsku djelatnost i zabrana uključivanja srednjih i velikih poduzeća barem kao pasivnih članova zajednice rezultira racionalnom odlukom vlasnika postrojenja za proizvodnju obnovljive energije da vlastitim postrojenjem proizvodi energiju za vlastite potrebe te uz rezervu u pogledu uključivanja u EZG. Također, takav kupac s vlastitom proizvodnjom ugradit će postrojenje kapaciteta do iznosa vlastite potrošnje. Interesa za povećanje kapaciteta neće imati iz razloga što većim kapacitetom, računajući na prihode od predaje energije u mrežu, neće ostvariti veću financijsku korist.
Analiza je pokazala da nema značajnijih tehnoloških prepreka za uspostavu platformi koje će omogućiti operativni rad EZG, a nove inicijative poput digitalnog povjerenja ili otvorenih transakcijskih mreža jamac su da će takve platforme biti vjerodostojne, pouzdane i cjenovno prihvatljive krajnjim korisnicima.
Jedini organizacijski oblik EZG koji je racionalno organizirati je EZG u svrhu zaštite od rizika energetskog siromaštva u okviru kojega javna tijela ciljano ostvaruju negativan financijski učinak dobavljajući energiju niže nabavne cijene od cijene energije iz mreže.
Stoga je preporuka za donositelje javnih politika kojima se uređuje osnivanje i poslovanje EZG da dopuste uključivanje srednjih i velikih poduzeća koji bi s građanima iz kategorije kućanstvo mogli postići win-win stanje maksimizirajući cilj javnih EU politika – povećanje obnovljivih izvora energije.
[1] ClientEarth (2022) Enforcing the rights of energy communities – Overview of judicial and non-judicial mechanisms at EU and national levels, October. (https://www.clientearth.org/latest/documents/enforcing-the-rights-of-energy-communities-overview-of-judicial-and-non-judicial-mechanisms-at-eu-and-national-levels/)
[2] NN 111/21, 83/23
[3] NN 138/21, 83/23
[4] NN 44/22
[5] NN 100/22
[6] NN 38/22
[7] NN 74/14, 70/17, 98/19, 151/22
[8] NN 34/11, 125/13, 76/14, 114/18, 98/19
[9] NN 121/14, 114/22
[10] 7,500 kn / 7.5345 kn/€ = 995.42 €.
[11] Ovdje ne treba pojam ”ekonomičnost ulaganja” miješati s pokazateljem ”koeficijent ekonomičnosti”.
[12] Parametar proizvodnje je prihvatljiviji od snage postrojenja jer uključuje i insolaciju na određenom području.
[13] Digital Trust Framework (weforum.org)
[14] https://insulae.wp.fsb.hr/wp-content/uploads/sites/18/2022/08/7257_The-Challenges-od-Digitalization-at-Unije-Island_LR.pdf
[15] https://lpeproject.org/blog/energy-price-shocks-and-the-failures-of-neoliberalism/
[16]478811981.pdf (core.ac.uk)
[17] https://energy.ec.europa.eu/topics/research-and-technology/energy-storage/recommendations-energy-storage_en
[18] https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0378778821001900
[19] https://energyinformatics.springeropen.com/articles/10.1186/s42162-022-00235-2
[20] https://www.weforum.org/agenda/2024/03/open-transaction-network-shift-technology-transform-economy/
